Moj tip kralja samo glave mu došle žene i vino, to je u redu prije ili kasnije će nam već neko doći glave, al nam je ovaj otišao previše brzo. Da mu nije zapala za oko zgodna kćerka ljekaruše iz Metkovića za Ardijejce bi čuli puno više. Izgleda da još od Ilira stoji nam ona poznata…
Read More
Va ime o(t)ca i s(i)na i s(ve)tago d(u)ha. A se dvor vojevode Masna i njegoviju s/i/nu Radosl(a)va i M(i)rosl(a)va. Se pisa rab b(o)ži i s(ve)tago D(i)mitrija u dni g(ospo)d(i)na kralja ugarskoga Lojša i g(ospodi)na bana bosanskoga Tvrtka. Tko bi to potrl, da je proklet o(t)cem i s(i)nom i s(ve)tim d(u)hom. U ime Oca i Sina…
Read More
I tako jedno jutro nadjoh sebe kako sjedim uz Drinu. Pogledam je ona zeleno prozirna, plahovita, samo teče i ne haje za mene. Gledam je tako i prvo što mi padne na pamet bi rahmetli Himzo … gdje duboka Drina vijekovima teče… I tako je gledam, pjevam u sebi, a zna se pjesma u glavu…
Read More
Vrli poznavalac ljudske duše i majstor ljudske psihologije priča o Bosni, njegovoj duši najvažnijoj. Priču o Ahmedu Nurudinu, o dervišu i smrti, nije slučajno priča o šeihu prve izgradjene tekije u Sarajevu na Bentbaši 1453, srušene 1958 … Ovo je pisao prije rata u Bosni, kao da je znao šta se sprema. … ” Bosna…
Read More
Bilo mi je krivo što ne odgonetnuše jezika kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi (Njima Ljudima) Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijena te iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku (I rastrkaše se na sve četiri strane) Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla ali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje…
Read More
Kamena stolica u dvorištu Zemaljskog muzeja u Sarajevu Kamene stolice su suštinski simbol vlasti i ugleda feudalnog društvenog sloja. One su smještene na otvorenom prostoru, a najčešće u utvrđenim gradovima srednjovjekovne bosanske države gdje ih se može naći i više u okviru jednog lokaliteta. Pretpostavlja se da kamene stolice nastaju u drugoj polovini 14. vijeka.…
Read More
Kažu da samo sjećanja koja dotaknu naše srce krenu s nama kada napustimo ovo tijelo i ako slušaš srcem ta sjećanja se vraćaju. Kad spominjemo krv koja teče našim žilama automatski se sjetimo naših predaka, kao da ima genetski kod koji se prenosi krvnom linijom. Mene moja sjećanja gotovo uvijek vode do nekog od Rumijevih…
Read More
Austrija je u zvaničnom i privatnom govoru po pravilu upotrebljavala izraz “bosanski jezik”. Besumlje, rukovodila se pri tom političkim potrebama. Ali, ko zna da li taj naziv nije prvi put spontano izbacio čovek leđima okrenut svakoj politici, čovek od jezičkog i psihološkog nagona, rečju, čovek koji kroz jezik oseća motive pokraine i ljudi, društvenog života…
Read More
Na sabahu ovom plahom mi dodje kako mogu zorno vidjeti našu rahmetli Isidoru. I vidjeh kako je mladu i plahu, mlado dilberče u mundiru na doksatu zagleda, pa je zabihuzuri ašik išaretom : Džanum Isidoro, hurijo dženentska, beli ti djahkad na sabahu ćuna na um padne… I dok se naša dilber Isidora ko biva belćim…
Read More
U mjesecu sedmom će se navršiti 125 godina od rođenja velikog hrvatskog književnog velikana i zasigurno jednog od najvećih umova Evrope, Miroslava Krleže, koji imao neobično veliko poštovanje i simpatije prema bosanskom čovjeku.
Read More
Ono što mi se stalno vrti u glavi i mora da izadje je kako na ovaj svijet kako nam stari Grci pišu dolazimo kao duše, sa nekog aščare, očigledno puno boljeg mjesta. Kažu duša putuje preko pustinje zaborava i žedna dolazi do izvora zaborava rijeke Lete Λήθη. Tko pije iz nje, zaboravlja prošlo. Naravno ostaje…
Read More
Želim da skrenem pažnju da smo postojali i prije nego sto smo postali srbi, muslimani, hrvati, bošnjaci i ostali. Bili smo jedan moćan narod sa svojim jezikom, znanjem, duhovnim školama, spomenicima i sjećanjima za koje nas ubjeđuju da su nešto drugo …
