Kažu da samo sjećanja koja dotaknu naše srce krenu s nama kada napustimo ovo tijelo i ako slušaš srcem ta sjećanja se vraćaju. Kad spominjemo krv koja teče našim žilama automatski se sjetimo naših predaka, kao da ima genetski kod koji se prenosi krvnom linijom. Mene moja sjećanja gotovo uvijek vode do nekog od Rumijevih…
Read More
Austrija je u zvaničnom i privatnom govoru po pravilu upotrebljavala izraz “bosanski jezik”. Besumlje, rukovodila se pri tom političkim potrebama. Ali, ko zna da li taj naziv nije prvi put spontano izbacio čovek leđima okrenut svakoj politici, čovek od jezičkog i psihološkog nagona, rečju, čovek koji kroz jezik oseća motive pokraine i ljudi, društvenog života…
Read More
Na sabahu ovom plahom mi dodje kako mogu zorno vidjeti našu rahmetli Isidoru. I vidjeh kako je mladu i plahu, mlado dilberče u mundiru na doksatu zagleda, pa je zabihuzuri ašik išaretom : Džanum Isidoro, hurijo dženentska, beli ti djahkad na sabahu ćuna na um padne… I dok se naša dilber Isidora ko biva belćim…
Read More
U mjesecu sedmom će se navršiti 125 godina od rođenja velikog hrvatskog književnog velikana i zasigurno jednog od najvećih umova Evrope, Miroslava Krleže, koji imao neobično veliko poštovanje i simpatije prema bosanskom čovjeku.
Read More
Ono što mi se stalno vrti u glavi i mora da izadje je kako na ovaj svijet kako nam stari Grci pišu dolazimo kao duše, sa nekog aščare, očigledno puno boljeg mjesta. Kažu duša putuje preko pustinje zaborava i žedna dolazi do izvora zaborava rijeke Lete Λήθη. Tko pije iz nje, zaboravlja prošlo. Naravno ostaje…
Read More
Želim da skrenem pažnju da smo postojali i prije nego sto smo postali srbi, muslimani, hrvati, bošnjaci i ostali. Bili smo jedan moćan narod sa svojim jezikom, znanjem, duhovnim školama, spomenicima i sjećanjima za koje nas ubjeđuju da su nešto drugo …
Damir na divanu 