i284008264536152069__szw480h1280_

Na sabahu ovom plahom mi dodje kako mogu zorno vidjeti našu rahmetli Isidoru.
I vidjeh kako je mladu i plahu, mlado dilberče u mundiru na doksatu zagleda, pa je zabihuzuri ašik išaretom :
Džanum Isidoro, hurijo dženentska, beli ti djahkad na sabahu ćuna na um padne…

 

I dok se naša dilber Isidora ko biva belćim plaho ibreti, na budžaku usana osmjeh joj zatitra. Titra i ne smiruje se, a sve ga sakriva, al džaba …
Duša joj se razgali, ko da ašik esrar hap popi, a čevrma joj na vjetru zavijori, te malo zatetura, pa stade i čevrmu nakurika.
Pogleda ga ispod oka i halali mu ašćare, iako je bila ko da ju je damla strefila.

Zagleda se okolo, pa onako sramežljivo spusti glavu i u sebi halali i binedži suvariji i bekriji na šiltetu i handžiji pored hana njegovog što se šeretski popišmaniše, kad čuše šta dilberče sa smješkom izgovori.
Okrenu se pa ko iz šešana u behutu hitro kući svojoj pohita niz kaldrmu u haljini od džambasma, ibrišimom opervaženu.
Ko da je neko kandžijom potjera, a u glavi joj samo da o ašiku još koju pjesmu u diman zatefteri…

 

Siguran sam da mi naša draga Isidora zamjeriti neće, nego će me samo pogledati ispod oka i ašćare, halaliti mi.


BOSANSKI JEZIK, GOVOR, STIL – Isidora Sekulić, 1941

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s