SIDARTA U BOSNI / NAJVEĆA TAJNA BUDIZMA

I tako jedno jutro nadjoh sebe kako sjedim uz Drinu. Pogledam je ona zeleno prozirna, plahovita, samo teče i ne haje za mene. Gledam je tako i prvo što mi padne na pamet bi rahmetli Himzo … gdje duboka Drina vijekovima teče…

I tako je gledam, pjevam u sebi, a zna se pjesma u glavu zavući i počeh se sjećati svoje hude mladosti i raznih gluposti koje sam radio u životu.

Sjetih se kako nekada davno, dok je još bog po zemlji hodao, mi smo se znali raspoznavati, zamislite, po tome ko je šta pročitao. I u toj našoj staroj priči nekako je, kako se sjećam naš dragi Herman Hesse zauzimao najvažnije mjesto. Smatrali smo da ne možeš postati čovjek, a da nisi sve od Hessea pročitao. Tako sam ja sve zaredao čitao šta smo imali prevedeno, čak sam skoro naišao na Stories of Five Decades, pa sam eto i to, da ne bi šta propustio…

Čak sam u spomen na one koji su tada sa mnom dijelili vrijeme napravio Hermann Hesse fb group koja, vala i nije nešto posjećena.

I naravno najupečatljivija od svih Sidarta, koju sam, da utvrdim gradivo barem 9 puta pročitao, te se zagledah ponovo sa nekim novim pogledom u onu zeleno prozirnu i plahovitu Drinu.

Pa mi dodje ko da bi mogao podijeliti s Vama ovaj vic/ priču koju sam eto sam smislio za ove strance koji dodju da vide ovu našu, da prostiš Bosnu.

Vic je naravno o glupom Bosancu, koji se kako drugo, zove Mujo i on eto u ovoj priči odluči da pročita sve prevedeno od Hessea, a posebno Sidartu, pa ga pročita 9 puta. Toliko mu se svidjela priča o Gotami Sidarti, pa odluči da krene da ga posjeti. Putovao on tako dugo, dugo dok napokon, zahvaljujući lokalnom Googlu pronadje Gotamu Sidartu. Zakuca on na vrata, udje i pozdravi srdačno Sidartu sretan što ga vidi. Sidarta ga ponudi da sjedne, naspe mu nakog čaja i upita ga, kojim dobrom.

Mujo se malo raspriča, te ko je, te šta je, te odakle je, te upita Sidartu ako može da mu nešto kaže o životu.

Sidarta ga značajno pogleda pa reče, isto tako značajno :”  Hajmo do rijeke “.  Odoše tako oni do rijeke, sjedoše i Sidarta se zagleda u rijeku, te oni prosjediše sve do mraka, pa i duže.

U neko doba noći Sidarta ustade i reče značajno : ” Život je rijeka”, pa podjoše kući spavati.

Ujutro Sidarta opet pristavi onog nakog čaja, pa se opet uputiše na rijeku. Presjedeše opet vascijeli dan i do po noći, pa Sidarta opet ustade i reče, al baš onako značajno : ” Život je rijeka”, pa odoše kući spavati. Mujo šuti, gleda i radi sve što i Gotama, a šta drugo da radi kad je već došao. Treći dan sve opet isto, pa četvrti dan dok su pili onaj nakav čaj, Mujo se, kao što je red u toj da prostiš Bosni, za svakog gosta tri dana dosta, zahvali domaćinu, pa se malo raspriča o toj da prostiš Bosni i pozva Sidartu da ga posjeti i vidi tu, da prostiš Bosnu.

Razmjeniše oni fejsbuk profile i brojeve mobitela, da se lakše nadju i Mujo razguli kući.

I prodje tako neko vrijeme, a Mujo je, kao i uvijek, kad je kafu pio ostavljao fildžan viška, ako ko naidje, jebi ga, to ovdje svako zna…

I stiže poruka od Sidarte, ko biva eto njega da malo vidi tu, da prostiš Bosnu.

Mujo odmah okupi raju, uz piće i meze i reče kako dolazi poznati celebriti, knjige se o njemu pišu i kako bi bio lijepo da se ugosti čovjek, kako je to i red kod nas.

Tako pojavi se naš Gotama Sidarta u Sarajevu i ne stiže ni da progovori već je bio u prvoj kafani i da nije ni osjetio 5,6 rakija već popio. Usta puna ćevapa, sudžukica, suhog mesa, travničkog sira, kajmaka i vrućih somuna. Začas se i kafana promjeni, jedna, pa druga, dodje muzika, tamburice, a bogami i violina dušu da mu razgale, pa priča i muzika krenu uz rakiju i pivu, sogan dolma, japrak, bamiju …( valja nešto i kašikom). U to i zora svanu, a Sidarta ni ne stiže da išta da kaže, a i kad će od silnog nazdravljanja i mezetluka.

Naravno, u to dodje doručak tarhana, kisela, da se malo sebi dodje, pa na pače i malo bureka i tako redom, kafana po kafana, pa ga na sevdah odvedoše. Raznježi se naš dragi Sidarta Gotama, čim mu prvi zvuci uši i dušu dotakoše, dušu i oči zamalo isplaka i nikako ni sebi, a ni do riječi da dodje. Samo ga nešto u grudima steže i zvuka ne ispušta. Vidjevši ga svog u suzama, Mujo, ko da ga malo razveseli, brže bolje organizova malo Romske muzike i mladu zgodnu pevaljku da mu barem koji put u krilo sjedne. Dodje odmah tu i janjetine i teletine, pa i roštilj, a bogami i salata, zna Mujo da Sidarta to voli. Smotalo se bogami tu još i nešto od ovih naših medikamenata domaće proizvodnje, ne bi li naš dragi Sidarta malo sebi došao. Zahukta se atmosfera kako to i biva, malo muzike, malo izazovnijih ženskih pokreta, malo rakije, malo muškog ega, ko biva šta ima onaj stranac da onu našu dira i što mu ona malo, malo pa mu u krilo sjedne.

Pade noć, padoše pogledi, koja oštra riječ, zakuha se, zamalo se ne potukoše i krv ne pade, pa Mujo brže bolje izvuče našeg Sidartu i vidjevši ga onakvog svog u behutu, pogubljenog, skonta možda najbolje da ga malo na rijeku odvede. Ko biva, zna Mujo da Sidarta voli rijeku, pa nek se malo čovjek smiri i sebi dodje.

I tako krenuše oni niz Bosnu, rijeku naravno, laganini…

A Bosna ko Bosna, ko u priči, odvede ih pravo u Zavidoviće u čudnu šumu i stadoše oni svi zapanjeno pred najveću kamenu kuglu na svijetu.

Jadni naš Sidarta za glavu se uhvati i samo zbunjeno reče :

„ O svemogući Brahma, šta je ovo ?”

I kako to izgovori svi mu se prošli životi ukazaše, otvori mu se nebo i on onako zblanut i kao omadjijan zaputi se u čudnu šumu iza kugle. Tamo ugleda sva ona bića iz priča i iz drugih svijetova, pa pomalo izgubljen, ali i nadjen u isto vrijeme, zanoći s njima blažen…

Muji ga bi nešto žao, pa ga samo pokri dekom i ostavi onako, ko dijete ušuškano i umorno da u šumi blaženo spava.

Skupi on raju, pa organizova da se dovuće “happy machine” da još malo rakije ispeku, da ne zafali, jer je ovaj naš Sidarta iz ove priče, mogao baš dobro povući. U to se i zora pojavi kad iz čudne šume pred raju oko “happy machine”, onako sav blještav i nasmijan pojavi se naš dragi Sidarta Gotama.

A Mujo, ko Mujo čim ga ugleda reče : „ Ko nam se to proBudio… “

Sidarta ne reče ništa samo pridje i oprosti se s rajom, pa pridje i Muji zagrli ga i reče, al onako baš značajno : „ A ja mislio da je život rijeka” , okrenu se i ode.

Mujo ostade dugo, dugo gledajući za njim i ko da je mogao da čuje Sidartu kako mantra : „ O svemogući Brahma, ti koji stvaraš sve, usliši mi moje molitve i daj mi da kad budem opet dolazio na ovaj svijet, dodjem kao Bosanac.”

Poslije su se pojavile razne priče šta je sve bilo sa Sidartom. Bilo je i priče kako su se neki džambasi kleli, da su kod Sombora sreli jednog tipa što je bio isti on. Pa su ga neki vidjeli i na stanici u Podlugovima, kako čeka voz za Brezu. Evo upravo mi Juriša javio da je vidjen i u Japanu. Pa kako je Brigitte Bardot postala poznata samo zahvaljujući tajnom kodu skrivenom u incijalima BB ( Buda / Bosna ). Narod ko narod, voli priče više od svega…

A neke priče opet kako je Sidarta, putovao dugo, dugo i kad se napokon vratio kući tražio od svojih da ga zovu Buda. Ko biva tako ga je Mujo iz te, da prostiš Bosne zvao.  Čak su neke i pjesme ispjevane o tome, kao ona svjetski poznata My name is Buda, I live on the second floor ili ona malo manje poznata kod nas My name is Muha, I live in the Sarajevo…

I onda se dugo, dugo sakrivalo i krilo kao tajno znanje budističkih sveštenika Sidartin dolazak u Bosnu. To je znanje bilo samo za probrane i one rijetke, a i priča se kako se i danas budisti mole Brahmi da, kad opet budu dolazili na ovaj svijet, da se rode kao Bosanci. Zna se opet da oni čitav život provedu u postu čekajući taj novi, bolji, interesantniji život. I sve to obavijeno nekim velom tajne, misterije…

Krili su to oni, al jedino što nikako nisu mogli da sakriju ni dan danas na Budinim statuama osmjeh koji se ne skida sa njegovih usana, niti njegov pivski stomak…

Siddhartha Gautama prije dolaska u Bosnu …

I nakon povratka iz Bosne, zvali su ga Buda, probudjeni …

I dugo, dugo poslije toga…

 A za to vrijeme u tim istim Zavidovićima, u toj da prostiš Bosni, priča se da kad pečeš rakiju pored kugle kazan zna baciti i po 20 litara rakije.

I ovu priču Vam ne bi znao ni ispričati da nisam sve to prošao i sam se uvjerio .

Osim priča, postoje čak i neke fotografije, kao dokazi o ovoj nepobitnoj istini o otkriću velike tajne Budizma.

Recimo na ovoj Mujo i Suljo, noć poslije na kugli, a bogami se i nastavilo poslije toga…

I ostade priča o Sidarti i velikoj Budinoj tajni iza nas, a ispred nas tek priča koja dolazi, o rijeci koja nas čeka…

https://damirnadivanu.blog/portfolio/big-stone-sphere-in-the-strange-forest/