Skip to content

Bosna šaptom pade …

bosna sapatom pade.. Možemo sada istumačiti psihiku bosanskih bogomila u toj dobrovoljnoj islamizaciji.

 Ogorčeni na katolike i pravoslavne, kao na idolopoklonike, proganjani od kralja Tomaša ( vidi komentar 1) i nasilno obraćani u rimsku vjeru, omraženi kod Srba kao ‘bezbožni i bledivi babuni’, obezglavljeni jer je mnoga vlastela bila posječena, a strojnici, prognani u Hum, izgubiše se, – bosanski bogomili – seljaci, mnogo su razmišljali o uzrocima pobjede islama.

 Učinilo im se da je to ona puritanska vjera koju oni traže toliko vijekova.

( vidi komentar 2)

Islam strogo zabranjuje svake kipove, ikone, mošti i zvona, sve što miriše na idolopoklonstvo, on nema ni krštenja vodom ni drugih ‘tajni’ (sakramenata), on poštuje Isu (Hrista) kao velikog proroka – pejgambera, ali ima svog novog proroka kome je Bog nadahnuo učenje strogog moralnog savršenstva i darovao pobjedu nad lažnim hrišćanima, nad ‘Sotoninom’ crkvom, rimskom i podmitljivom crkvom grčkom.

I ti bogomili proganjani i pokolebani u svojoj vjeri (a i potaknuti izvjesnim materijalnim koristima od prelaska na islam), načiniše logički skok – pa Muhamed i jeste onaj tajanstveni ‘Paraklet’ obećan od Isusa i poslan od Boga.

 Njega je sam Bog nadahnuo, poslavši mu bijelog goluba da mu šapće na uho nepogrešive načine osvajanja blaženstva. Isti golub koji je u bosanskoj legendi zahukao djevicu Mariju pred dolazak Isusov, sada je posrednik između Boga i novog proroka.*

* Kuran veli o Hristu: ‘Isa sin Marijin je vjerovjesnik božiji i riječ božja koju on ubaci u Mariju i duh koji od njega potiče (IV-170) i ‘Isa sin Marijin govori svome narodu: O djeco Izraileva, ja sam božji vjerovjesnik koji je vama poslan da potvrdi Tevrat (Pentateuh) koji je objavljen prije mene i da vam najavim vjerovjesnika koji će doći poslije mene, čije će ime biti Ahmed’ (LXI-6) …
 
Izvor: ‘Nestanak bogomilstva i islamizacija Bosne‘, Aleksandar Solovjev – Godišnjak Istorijskog društva Bosne i Hercegovine – Godina I, Sarajevo 1949.

( vidi komentar 3)

stazama stecaka

Komentar 1:

Ne samo od kralja Stjepana Tomaša, već i od njegovog sina iz prvog braka, nasljednika, a po nekim spisima i ubici svog oca kralja Stjepana Tomaševića.

Samouvjerenost mladog kralja Stjepana Tomaševića, nesloga bosanskih velikaša i otkazivanje sultanu ugovorenog danka je otvorilo put  Mehmedu II da ponovo krene na Bosnu.

Krajem januara 1459, Osmanlije su se morale povući sa Bobovca i Vranduka, koje su napali za vrijeme osvajanja Smedereva i Srbije, a kojom je kao posljednji srpski Despot prije pada pod Osmanlije vladao upravo Stjepan Tomašević.

Srpski Despot je postao oženivši Jelenu Branković ( Kraljica Mara), najstariju kćerku Despota Lazara, 1458 godine.

O kakvom se liku radi možemo da vidimo kako je prvo zaplatila Srbija pod njegovom vladavinom padom Smedereva 20.06.1459, zatim njegov otac Stjepan Tomaš 10.07.1461, a onda je i sam zaplatio glavom 25.05.1463 u Jajcu od Osmanlija.

Pogledajte i text  o padu Smedereva na dnu ovog texta.  Mnogo interesantnih podataka možete naći na Jelena Brankovic, koja se takodjer nije odlikovala dobrotom.

Njegovom smrću i padom Višegrada, Hrtara, Todjevca, Vratara, Sokola, Samobora, Srebrenice, Hodidjeda, Kraljeve Sutjeske, Fojnice, Bobovca, Visokog, Jajca, Travnika, Vranduka i ostalih utvrdjenih gradova srednje Bosne, pala je i Bosna, ne u potpunosti, ali zvanično, juna 1463, šaptom…

Medjutim, glavni problem mladog kralja Stjepana Tomaševića (1438-1463) je bilo vjerovanje u obećanja kršćanskih zemalja, posebno ugarsko-hrvatskog kralja Matije Korvina i pape Pija II, da ako nastavi proganjanje pripadnika tzv Heretičke Crkve Bosanske i oduzimanje njihove imovine, dobiti će pomoć u ratu protiv Osmanlija.

Pomoć kao što znate nije nikad stigla, a Bosanci ostavljeni na vjetrometini, ni prvi, a na žalost historija će pokazati, ni posljednji put…

sufijski islam u bosni

 

 

 

 

 

 

 

Komentar 2 :

Svakako dolazak Rumijevih derviša puno prije Osmanlijske vojske je dao veliki doprinos stvaranju jedinstvenog sufijskog Islama u Bosni. Na slici Mevlevijska tekija na Bentbaši izgradjena 1453, na najljepšem dijelu budućeg Sarajeva. Miljacka je na tom mjestu  pravila meander i po svim spisima iz tog vremena to mjesto je podsjećalo na rajski vrt. Sarajevo je tako i dobilo ime. Saraj na turskom znači dvor, mjesto za ostati, a na interesantno na Hindu jeziku znači rodjen iz vode, Lotus …

Uz tekiju je bila sagradjena musafirhana u kojoj se besplatno moglo ostati tri dana. Tu je svakodnevno svraćala sirotinja, putnici, učenjaci i učenici, derviši.

U Bosni još od tih vremena postoji izreka za svakog gosta tri dana dosta.

Vakufnama zvanično nosi datum mjeseca džumadu-I-evvela 866./1.2. – 3. marta 1462.godine, kada je kažu tekija postala Gazi Isa begova zadužbina.

Kako god, opet prije dolaska Osmanlijske vojske …

dolazak rumijevih dervisa

Komentar 3:

I da ne zaboravimo one koji su i dalje ostali dobri ljudi, uprkos svemu što se dešavalo na ovim prostorima i ovim ljudima. Pripadnike crkve bosanske su oduvijek zvali dobri ljudi (bono homini). Oni koji su ostali neobojeni svim stereotipnim bojama, tako lako izgovorivim samo prema imenu ili prezimenu. Sve one koji još uvijek znaju da smo se oduvijek dijelili samo na dobre i one koji tek trebaju da postanu ljudi. Sve one koji znaju da nema mjesta za bilo kakve posrednike izmedju onoga što si i šta želiš da budeš.  Oni koji još uvijek odgovore traže u svom srcu.

Zato ne tražite hramove crkve bosanske ovim očima, oni se nalaze na jedinom sigurnom mjestu na ovom svijetu ..


ПАД СМЕДЕРЕВА 1459

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: