Hereza u Kaštelima

Kaštela se nalaze 11 km sjeverozapadno od Fojnice. Na kartama je mjesto označeno kao “Stari grad Kaštela”. Vlajko Palavestra, koji je posljednji istraživao to mjesto, je vidio samo dvije zazidane prostorije. Katzer koji je Kaštela posjetio 1905. godine zabilježio je da se tu nalazi nekoliko prostorija sa nekoliko spratova. Za Kaštela se u narodu sačuvalo predanje o fratrima koji su se tu sklonili pred navalom Osmanlija. Drugo predanje govori da je fra Anđelo Zvizdović, nakon što je od sultana Mehmeda II, znanog kao El Fatih primio Ahdnamu ((tur. ahdname: političko jamstvo, povelja od arap. ‘ahd: jamstvo, obveza + perz. name: knjiga, pismo, dokument), povelja, obveznica kojom je sultan Mehmed II. Osvajač prilikom zauzeća Bosne dao pravo bosanskim franjevcima da slobodno obavljaju svoju službu i ispovijedaju svoju vjeru ( ili znanje, što je pitanje esencijalnog izbora ). Povelju je izdao fra Anđelu Zvizdoviću 28.V.1463. na Milodražu kraj Kiseljaka.) i bio zagrnut plaštom od samog sultana u Milodražu, otišao u Kaštela i tu u samoći proveo ostatak života kao isposnik.
U spisima se takodjer spominje kako se Fra Andjelo pojavio u Milodražima, pred sultanom, dolazeći iz pećine u kojoj su se skrivali stanovnici Bosne izbjegli pod najezdom Osmanlijske vojske.
Milodraže je bilo na tadašnjem putu od Fojnice ka Visokom. Predanje o darovanom ogrtaču čini se da i ovdje prekriva jednu drugu, mnogo stariju, čak pretkršćansku tradiciju. Ogrtačem se, pri čemu treba imati na umu da i sam ogrtač po svom vanjskom obliku ima izgled pećine, daje na neki način jamstvo da je ta pećina sveto mjesto. Uvođenje fra Anđela Zvizdovića u predanje je, da tako kažem, uobičajeni postupak za prevođenje “heretičkih” svetilišta u kršćanska još od pape Grgura I. Fra Andjelo Zvizdović je u Bosni poštovan kao svetac i njegovo vezivanje u navedenom predanju baš za ovu pećinu, a ne za samostan u Fojnici, pokazuje da je pećina “svetiji” prostor od samostana.
Ako je moguća takva vrsta usporedbe. Valja se prisjetiti vjerovanja “krstjana bosanskih” – bono homini, dobrih ljudi, po kome Uzvišeni ne počiva u zgradama pravljenim ljudskom rukom. Ovo usmeno predanje bilježi sv. Jakov od Marke (djelovao u Bosni u Tvrtkovo vrijeme). Ta posebna svetost pećine, Kaštela vezuje i uz tekiju u Vukeljićima. Uz svaku tekiju postoji prostor za inicijaciju novih derviša, a ovakva pećina je idealna za inicijaciju. Pogotovo ako poznajemo vezu “heretičke” crkve Bosanske i sufija tog vremena i nedvosmisleno fratara tog doba.
Hereza je moja što ću napisati ono što svi znaju, a to je da majka Franje Asirškog Ivana bila katarka i da je zajedno sa ostalim katarima dolazila na hodočašća u tadašnju kraljevinu Bosnu.
Zato ovim putem pozdravljam sve nasljednike nespaljenih vještica, katara, bogumila, patarena, babuna, templara i dobrih ljudi koji su u to doba našli spas u demokratskoj kraljevini Bosni, prije dolaska Osmanlijske vojske 1463, a vrlo moguće i kasnije. .
Ako Vam je potrebno podsjećanje na ta vremena, tu sam …
Sarajevo 05.06. 2018

Vukeljići/Kaštela Galerija slika