Osuda bosanske hereze

Kardinal Juan de Torquemada,( amidja zloglasnog španjolskog velikog inkvizitora Tomása de Torquemade), a evo i sličice, vidi se fin neki čovjek,

nam je 1461. godine sastavio popis kako ih je nazvao “pedeset zabluda manihejskih u Bosni”. Ovaj dokument je bio osnova za osudu Crkve bosanske za herezu i poziv na konačni obračun sa njenim sljedbenicima, koji su stotinama godina bili pod zaštitom bosanskih kraljeva i naravno bosanske vojske. Dokument je nastao pritiskom na našeg posljednjeg dostojnog kralja Stjepana Tomaša. Zapad je tvrdio da je Smederevo i Srbiju prepustio Osmanlijama 1459, a najveći pritisak je bio zbog zaštite pripadnika heretičke Crkve bosanske. U pokušaju da napravi savez sa Papom u odbrani od nadolazeće Osmanske invazije i na zahtjev Pape šalje trojicu predstavnika Crkve bosanske na ispitivanje pred inkvizicijom. Wikipedia piše da je zarobio i poslao u Rim, Đuru Kućinića, Stojšana Tvrtkovića i Radmila Voćinića, medjutim ono su otišli dobrovoljno, da predstave gnosis Crkve bosanske. Ne znamo njihovu sudbinu nakon odlaska u Rim, ali znamo da je inkvizicija otkrila da nema načina da se bori sa ovakvim znanjem i da je jedino rješenje bilo istrebljenje dobrih Bošnjana i svih onih koji su se okretali znanju, a ne serviranoj vjeri.

Ta 1461, je bila kobna za Bosansko kraljevstvo, dobre Bošnjane i Crkvu bosansku. Pravljen je novi svjetski poredak u kojem je Evropa trebala biti podjeljena na 3 interesne zone, kojima vladaju Rim, Bizantija i Osmanlije. Bosna je bila okružena sa 3 strane, Papa i papinska vojska sa stalnim pokretanjem krstaških ratova po Dalmaciji, Matija Korvin sa Ugarske strane ( Tomaš je je imao punu podršku od Janka Hunuyadi – Sibinjanina, zajedno su odbranili Beograd, tada Nándorfehérvár 1456, ali njegov sin mijenja politiku prema Bosni) i Sultan Mehmed II el Fatih sa treće strane.

Tri najmoćnije vojske tog doba su očigledno djelovale zajedno protiv te, da prostiš, Bosne.

I Matija Korvin (Corvus) i Mehmed II El Fatih, su se bavili crnom magijom. Za Papu da ne govorim, a njihovi najbliži saradnici su bili braća Dracul iz Transilvanije Vlad III Tepeš, zvani Vlad Nabadač iliti Drakula kod Matije i Radu III the Fair iliti Radu Bey kod Mehmeda. Po Bosni postoje još tragovi magijskih rituali iz tog doba. Braća su školovana po tekijama u Osmanskom carstvu , samo je pitanje za šta?

Njihovi roditelji su Vlad II Dracul i njegova žena, Princeza Cneajna of Transilvanija. Meni interesantno da ako potražiš na heritage stranama, pronadješ da nam je Cneajna Dracul (rođ: von Transsylvanien), 1400 – 1953 tek nedavno preselila …

To su nam ponovo uradili 1878, kad smo se oslobodili Turaka. Berlinskim kongresom 1878 taj je dogovor ratifikovan sa blagim izmjenama gdje ulogu Rima preuzima Austrogarsko carstvo, ulogu Bizantije, Rusko carstvo i Osmanlija Tursko carstvo. I dan danas taj dogovor je na snazi obojen u sfere uticaja Katoličanstva, Pravoslavlja i Islama, jer kako vidite po zakonu ostali ne postoje. Za sve druge koji ne pripadaju ovim sferama uticaja utvrdjen je zajednički naziv :

sa direktnim pozivom na odstrel, istrebljenje, spaljivanje, mučenje i sve najgore… što možete da upratite kroz dešavanja u prethodnim periodima.

Sjetih se kažnjavanja za izgovorenu riječ, ( po zakonu…) što je smiješno u odnosu na ono šta se sve radilo :

„I ko rekne babunsku reč, ako je vlastelin, da plati sto perpera, akoli je sebar da plati dvanaest perpera i da se bije štapovima.“— Dušanov zakonik, član 85.

I još od te kobne 1461 granice podjele uticaja su kao kazna za herezu bile iscrtane u Bosni, posljednjoj slobodnoj oazi tog vremena.

Papa Pio II 1459 saziva kongres u Mantovi, Lombardija, na koji se ne odazivaju baš svi, ali uskoro pronalaze način kako da riješe problem Bosne i tih da prostiš heretika…

I ovdje sam se raspričao dalje o historiji/povijesti/istoriji Bosne pa to izbrisah, da ne izgubim nit. Evo šta je kako kaže ovaj naš inkvizitor, glavni razlog za usud Bosne do današnjih dana:

50 zabluda manihejskih u Bosni prema Torquemada
1.	Dva su boga, od kojih jednoga zovu vrhovnim dobrom, a drugoga vrhovnim zlom.
2.	Postoje dva načela. Prvo zovu bogom svjetla, drugo bogom tame.
3.	Neki andjeli su zli po prirodi i nisu mogli da ne griješe.
4.	Lucifer je uzašao na nebo i borio se s Bogom i mnoge je andjele odatle doveo.
5.	Ljudske duše su demoni zatočeni u tijelu.
6.	Zli andjeli, zatočeni u tijelu, vratit će se na nebo s pomoću krštenja, očiščenja i pokajanja.
7.	Osudjuju i odbacuju Stari zavjet. Govore da on potječe od boga tame.
8.	Za andjela koji je razgovarao s Mojsijem na brdu Sinaju kažu da je bio zao.
9.	Novi zavjet prihvazaju samo djelomićno. Poriču da je Krist rodjen od žene i ne prihvataju njegovu genealogiju.
10.	Odbacuju patrijarhe i proroke Starog zavjeta.
11.	Osudjuju blaženog Ivana Krstitelja i tvrde da u paklu nema goreg djavla od njega.
12.	Drvo spoznaje dobra i zla bila je žena, a Adam je sagriješio zbog tjelesnog opčenja s njom i zbog toga je istjeran iz raja.
13.	Blažena Marija nije bila žena niti ženski stvor nego andjeo.
14.	Sin Božji uzeo je prividno tijelo a ne pravo.
15.	Krist nije istinski trpio ni umro, niti je sišao u pakao niti se uzdigao na nebo, nego sve što je radio bilo je prividno.
16.	Oni vjeruju da je njihova Crkva Božja.
17.	Oni su nasljednici apostola, a njihov herezijarh je biskup crkve i zamjenik i nasljednik Petrov.
18.	Rimska crkva je osudjena i izopčena.
19.	Svi su pape, od svetog Petra do svetog Silvestra, bili njihove vjere, a sveti Silvestar bio je prvi koji se odmetnuo.
20.	Zidane crkve osudjuju i zovu ih sinagogama sotone, a za one koji u njima mole vele da vrše idolopoklonstvo.
21.	Upotreba slika u crkvi je idolopoklonstvo.
22.	Znak križa je simbol djavolji.
23.	Preziru službu božju, laude i crkvene pjesme, vele da je sve to suprotno Kristovom evandjelju i Njegovom učenju.
24.	Ismijavaju i osudjuju štovanje svetačkih moći.
25.	Svako poštovanje svetaca koje se vrši u crkvama osudjuju i ismijavaju i vele da se samo Bogu valja klanjati i poštovati ga.
26.	Njihove starješine daju da im se narod klanja, govoreći da su oni bez grijeha i da nose u sebi Svetog Duha.
27.	Osudjuju crkvene sakramente.
28.	Odbacuju krštenje koje se vrši u vodi i vele da je to Ivanovo krštenje po kojem se nitko ne može spasiti.
29.	Tvrde da se Kristovo krštenje vrši bez vode, stavljanjem knjige evandjelja na grudi i polaganjem ruku.
30.	Njihovim krštenjem svatko postiže oproštenje grijeha i postaje svet kao sveti Petar.
31.	Dječak se ne može spasiti prije nego dosegne godine razuma.
32.	Puna vrijednost i moć krštenja dolazi kršteniku od zasluga krstitelja.
33.	Koliko puta krstitelj sagriješi, toliko puta duže koje je on krstio, mada već bile i na nebu, padaju s neba u pakao.
34.	Koliko god puta krstitelj sagriješi, toliko puta treba da se ponovo krste svi koje je on ranije krstio.
35.	Odbacuju sakrament potvrde.
36.	Vele da se Kristovo tijelo ne može pretvoriti u kruh, a ako se može pretvoriti, ne smijemo ga jesti.
37.	Odbacuju sakrament pokore, kažu da se grijesi opraštaju njihovim ponovnim krštenjem.
38.	Odbacuju sakrament posljednje pomasti.
39.	Odbacuju sakrament (svetog) reda.
40.	Tjelesni brak je preljub.
41.	Svaki grijeh je smrtni.
42.	Poričući svaki crkveni autoritet, vele da se nitko ne smije izopčiti.
43.	Osudjuju uživanje mesa, vele da se nitko tko jede meso ili sir ili mliječna jela ne može spasiti ako se ponovo ne krsti.
44.	Niječu uskrsnuće i kažu da tijelo koje sada umre neće nikad uskrsnuti nego drugo duhovno.
45.	Tvrde da nema čistilišta. Vele naime da nema posrednog puta izmedju neba i pakla.
46.	Odbacuju molitve koje se u crkvi mole za pokojnike.
47.	Smrtni grijeh je ubijati životinje ili ptice, a takodjer i razbijati jaja.
48.	Osudjuju krvnu pravdu koju izvršavaju svjetovni vladari.
49.	Osudjuju svaku zakletvu.
50.	Zabranjuju davanje milostinje, odbacuju i odbijaju djela milosrdja.

Ova lista “grijeha i zabluda” vrlo je zanimljiva pri sagledavanju morala i mudrosti Crkve bosanske. Iako je ovo učenje u optužnici do znatne mjere okrnjeno i preoblikovano, vidi se da je mnogo humanije od kršćanskog. Katolička crkva nije se protiv Crkve bosanske mogla boriti moralnim i filozofskim argumentima, već samo primjenom nasilja. A u tome je našla i ostale saveznike u odbrani dogme i poretka podjele vlasti…

I naravno za kraj da ponovim dogma nas tjera na vjerovanje. Treba da vjeruješ u šta te ubjeduju, a ne nikako da misliš, osjećaš ili ne do bog, da znaš. Vjerovanje je ropstvo tudjim normativima, za koje vremenom i ponavljanjem povjeruješ da su tvoje. A znanje je …