2Ozrenka Fišić
profesorica b/h/s jezika i književnosti,
master pedagogije i psihologije
Novi Travnik

Jer je vrijeme blizu ” Mak Dizdar

  1. UVOD

Zainteresirana za psihoanalizu motiva sa stećaka i književnosti inspirirane stećcima kroz prizmu paleopsihologije povezujem Vojina Matića, tvorca paleopsihologije, i Maka Dizdara, paleopsihologa na djelu, kroz dijalog s‘Kamenim spavačima’. Mi patimo od kolektivnog i pojedinačnog zaborava u našoj jezičnoj i kulturnoj tradiciji. A zaborav pojedinačnog je način pamćenja općeg jer ono što postoji kao arhaični sadržaj plod je mnogih, nama nepoznatih generacija i pojedinaca koji su stvarali našu zajedničku prošlost. Zaborav je dublji oblik pamćenja koji se mora dekodirati u kolektivnom nesvjesnom što je uspio Mak Dizdar u svojim djelima Kameni spavač i Stari bosanski tekstovi. Poslužio se je nesvjesno metodama paleopsihologije kao grane psihologije koja na temelju arheoloških ostataka i sadržaja materijalne kulture nastoji otkriti i rekonstruirati psihičke karakteristike ljudi iz davnih vremena. Izvorni tvorac paleposihologije, profesor Vojin Matić[1], je u kontekstu proširene psihoanalitičke sheme započeo pionirska istraživanja u oblasti kolektivne mitske prošlosti  i umjetničkog stvaralaštva. Arhaični tragovi koje je pratio Mak Dizdar vodili su ga daleko u mitsku prošlost koja kroz dijalog s ‘Kamenim spavačem’ postaje nova budućnost ukoliko razumijemo način mišljenja i ponašanja arhaičnog čovjeka, približimo mu se i povežemo s njim.Istraživački radovi dva značajna psihoterapeuta, Ruedigera Dahlkea[2], koji istražuje zakone sudbine, i Berta Hellinger[3], tvorca sistemskih konstelacija u morfogenetskom polju kao izvoru sveg znanja,važni su za potvrdu moje teze da je Mak Dizdar ušao u polje predaka na lokalitetu stećaka Radimlja i stupio s njima u rezonancu te nam kroz stihove iz Kamenog spavačaposlao (de)kodiranu poruku o novom dobu kojem upravo svedočimo.Makove poruke čekaju čovjeka nove osjećajnosti!U vremenu ovdje i sada „satvoren u tijelu zatvoren u koži / zatvoren u mozak zarobljen u srce / zarobljen u meso zarobljen u te kosti“(Slovo o čovjeku, Prvo) ON čeka sanjajući  sunce i nebo u tamnoj jami zaborava.Pjesnik ga je prepoznao kao gorčina, pravednika, onog koji osjeća samilost prema smetenoj košuti, nježnom lanetu i vitorogu ljeljenu, poznaje izgubljene staze „i svu noć bdije slušajući kako dažd pravedni pada pada pada.“(Dažd) On je dobri radojica bijelić, vrutak i „ruka koja kaže ti da staneš / i zamisliš se nad svojim rukama“ (Radimlja, ruka). Ruka s otvorenim dlanom prema drugima je pozdrav iskrenog srca i dobre namjere. Ali i razlog za promišljanje o svojim riječima i djelima jer„Ovdje je prisutan onaj / Što spreman je uvijek na riječ i na djelo / Gdje riječ je od prijeka lijeka/  A djelo kao vrelo / Gvozdje / On čeka me od vijeka / On čeka i vidim ga zacijelo / I silazim k njemu / Kroz to bijelo lozje.“(Loza i njene rozge)

Kroz rad ću se povezati i s antropozofskim gledištima jer su se Rudolf Steiner i njegovi nasljednici bavili simbolikom stećaka kao slikovnih znakova čovjekovog duhovnog bića, tim duhovnim putokazima, porukama bez riječi kojima je Mak Dizdar dao riječi da progovore stihovima.Tko otkrije tajne simbola koji se pojavljuju ne samo u kamenu, nego i u tetovažama, narodnoj radinosti (odjeća, vez, heklanje, pletenje, tkanje), na kultnim predmetima, kultnom kruhu, posuđu, nakitu, novcu i drugim artefaktima od drveta i metala, on će razumjeti cijelu povijest naše civilizacije od davnih vremena do danas. Tim tajnama se najviše približio Mak Dizdar, ali je njegov iznimno vrijedan rad ostao nerazumljiv i neprepoznat zbog povijesnih paradigmi, tenepoznavanja zakonitosti kvantne fizike i mofogenetskih polja. I kako sam pjesnik kaže, vrijeme je blizu, svjetlost se spojila s tamom i mute se svi elementi svjetlosti (vatra, voda, vjetar).  Mijenja se sve u toj mjeri u kojoj o tome govorimo, a kad se zamućuju elementi svjetla s elementima tame, otvaraju se nove mogućnosti za ponovni razvoj čovječanstva koji ne smijemo propustiti. To smo dužni, ne samo vizionaru Maku Dizdaru, nego i svim našim dobrim precima koji su davno legli u svoje kamene grobnice čekajući ovo vrijeme.

  1. PSIHOANALITIČKI PRISTUP NAŠOJ MITSKOJ PROŠLOSTI

Vojin Matić je u kontekstu proširene psihoanalitičke sheme ukazao na karakteristične faza filogenetskog razvoja čovjekovog psihičkog aparata i započeo pionirska paleopsihološka istraživanja. Primjena psihoanalize na oblast mitologije, religije, umjetničkog stvaralaštva bila je fokus njegovog interesa. Naša kolektivna i duhovna povijest je mitska prošlost. Na osnovu povijesnih arheoloških artefakata, te posredstvom jezika u starim tekstovima, dokumentima, narodnom stvaralaštvu, te kroz običajne, religijske i mitološke prakse moguće je govoriti o paleopsihologiji. Paleopsihološki metod otvara nam put ka razumijevanju načina razmišljanja i ponašanja arhaičnog čovjeka, karakteristične oblike i sadržajematerijalne kulturekoju je ona stvarao tijekom svoje duge povijesti. Arhaični sadržaji su bitni činioci psihološke realnosti današnjeg čovjeka.Paleopsihologija dokazuje kontinuitet čovjekoveevolucije u stalnom prevazilaženju prethodnih razvojnih faza u kojima postoji dovoljno materijalnih dokaza u današnjoj povijesti ljudske kulture. Aktualizacija prepoznatljivih arhaičnih obrazaca kao psihološka relevantnost predaka iskazuje se u mogućnosti aktualizacije i u kulturi današnjih ljudi.

„Da bi čovjek mogao da prodre u psihologiju drevnih vremena i naroda, mora da nauči da čita njihove jezike…”(Matić, V. Detinjstvo naroda, str. 24)kako bi shvatio njihov način razmišljanja. Nekada je čovjek bio jedno s prirodom, animiranim bićem koje izlazi u susret njegovim potrebama.

Ostatak takvog animizma predstavljaju metafore, npr. u umjetnosti stećakaživi križ s biljkama kojerastu iz njegove osnove je motiv manihejstva, s petorokutom na vrhu, dok je zvijezda s pet krakova motiv bogumilstva. Moramo dublje istraživati našu zajedničku prošlost kroz poveznice manihejsto-bogumilstvo jer su u dubini srodnost i bliskost simbolike motiva. Oblici su samo informacije, smjer kojim se istražuje, odgovori su u cjelovitom polju. Kao pjesnik i zaljubljenik u stećke Mak Dizdar je pročitao tajne kodove naših predaka i to pretočio u zbirku pjesama. Mi imamo fakte, činjenice, ono što se može vizualno utvrditi, spoznati, ali fakti se ne mogu objasniti na osnovu drugih činjenica, tako da smo u iluziji kauzalnosti. Tražimo u činjenicama uzroke za to, zašto je to postalo tako kako ga vidimo, što je kauzalni način razmišljanja. Stećci traže ozbiljne istraživače koji će povijesnim metodama prvo pogledati u dubinu, metaforički razmišljati, misliti u slikama. Nikada nemamo jedan pojam u pokretljivom načinu razmišljanja, moramo zatvoriti oči i zamisliti sebi nešto, kao slike u pokretu. Rudolf Steiner[4] o tome govori u svojim predavanjima iz 1904. O dva carstva, svjetlu i tami, koja su bila u dubokom snu i probudila su se kada je došlo do konflikta. Po svojoj prirodi carstvo tame napada, carstvo svjetlosti se žrtvuje i stvara se pračovjek. Duboka ideja leži u tome da carstvo svjetlostiblagošću prevazilazi carstvo tame. Pod blagošću podrazumijeva da se ne suprotstavljamo zlu, nego da se miješamo s njim kako bismo ga oslobodili. Osloboditi zlo njegove patnje znači da se nećemo njemu suprotstaviti, nego ćemo se s njim miješati. Predstavnici carstva svjetlosti se žrtvuju ne štiteći se, predaju se carstvu tame.„Poiskah štit dobri da štiti me / Bacih ga potom dobrog jer / Tišti me“ (Zapis o štitu) Čisto svjetlo se ne može razvijati bez tame i tako zalazimo u granično područje između eteričnog i duševnog. Iz eteričnog dolazi svjetlost koja se žrtvovala u tamu i Steiner to zove većim dobrom koje dolazi iz blagosti duha, kao npr. ljubav, nešto što živi u eteričnom, a realizira se u duševnom. Eterični kvaliteti su u dualnosti kao odrazna slika bića svjetlosti u bićima tame: blagost – mržnja, veselost – bijes, mir – ljutnja, zdravo – otrovno. Iz blagosti proizilazi ljubav koja svoj izvor ima u eteričnom i spaja nas s univerzalnim zakonima života, a to su zakon jedinstva, zakon polarnosti i zakon rezonance.

  • ZAKONI ŽIVOTA[5]

 Zakon jedinstva kao prvi univerzalni zakon života prepoznajemo u stihovima koji ističu potrebu za putovanjemu sebe, u svoju nutrinu, jer je jedinstvo u izvoru, a izvor je u nama.„Kako svom izvoru / Da se vratim?“(Zapis o izvoru) je retoričko pitanje na koje odgovor daje model dvaju krugova: unutarnji i spoljni, što znači da je čovjek bez sebe gorak, izgubljen i što se više udaljava od svog bića,tim više žudi da se spoji sa svojom dušom. Sve što je stvoreno teži jedinstvu i mi smo istovremeno i vitorog ljeljen i gorčin i pravednik. Kada obilazimo lokalitete našeg kulturnog naslijeđa, povezujemo se s genetskim sjećanjem tisuća i tisuća generacija naših predaka, informacijama zapisanim u našim genima, njihovom kolektivnom znanju upisanom u naš DNK. Stećci su emocionalni prostor koji pamti sve što su osjećali i preživljavali naši preci, to je sveznajuće polje, u koje čovjek može ući poštujući pravila fenomenološkog pristupa, što znači promatrati bez namjeretočno onako kako jest, opažati viši poredak bez da ga se razumije, suočiti se sa svime što se osjeti bez želje da se nešto dokaže. Promatrajući simboliku solarnog križa, možemo uočiti naše predavanje životnim ciklusima kroz godišnja doba u kojima su proljeće i ljeto iznad horizontale, a jesen i zima ispod horizontale. A spirale su simboli Sunca, kružnog toka neba i ciklusa vremena, rađanja, života i besmrtnosti što znači da„Ni život ni smrt ne pripada meni / Ja sam tek onaj koji je u sjeni /  Onog što u vremenu se / Ovremeni“ (Radimlja, sunčani Hristos)

Drugi univerzalni zakon života je zakon polarnosti koji živimo svaki dan udišući i izdišući zrak, otvarajući i zatvarajući kapke, budeći se i tonući u san, rađajući se i umirući. Naši preci su znali tajnu, tko naglašava samo jednu stranu polarnosti, druga raste u sjenci.Mak Dizdar je ključem s paleopsihološkim kodom otvorio nebesku knjižnicu u duhovnim prostorima Radimlje da bi nam prenio poruku koja na najslikovitiji način govori o polarnosti koristeći simboliku vrata jer ona su istovremeno i ulaz i izlaz: „Ja sam ta porta  i kroz nju uđi u mene (…) Uđi u mene jer ja sam ta vrata sjajna”(Vrata)Ulaz je prostor u kojem je zapisano kolektivno nesvjesno bitisanje naših predaka, unutarnji krug, pjesnikov san, a izlaz je spoznaja o našim korijenima, vanjski krug, pjesnikovo buđenje. Naši preci pravednici su živjeli u vremenu polarnosti kao i mi danas, viđali su navist, bolest, muku. U borbi između sila zla i snage dobra, oni su se borili s aždahakama koje su se vraždom zasmijale i kada bi zlo pobijedilo, njihovo tijelo bi se smještalo u katakombe. „Tako tijelo stade/ Na putu kroz tminu / Pade al glas jedan zvoni kroz tišinu/ Al glas jedan zvoni / Glas što vječno leti / K nebu u visinu.“(Pravednik) Došli su zli koji ne odgonetnuše jezika kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi, donijeli su ognjeve i spalili šumu do korijena. Iz nje iskočiše vitorozi ljeljeni i posakrivaše se vješto u iskrslo korijenje i tu „čekaju da nova šuma naraste i da se ponovo nasele / U ono okrilje / Iz zapamćene priče iščezlih otaca i djedova.„(LJELJENI ) Metaforički to su naši preci zajedno sa životinjama nestali u iščekivanju novog doba.Nekada je živio pravednik čije je srce bilo sazdano od dobrote kakve nema niti na zemlji niti čak na nekim nebesima, dobrote nadnaravne, nadzemaljske, bezgranične, apsolutne. On je pripadao bićima svjetlosti i nije nestao, samo se sklonio pred bićima tame, tako jakim i moćnim protiv kojih nije mogao niti htio da se bori, jer on za takvu vrstu borbe ne zna.  Do kada, pitamo se, do onog trenutka kada u sebi ponovo pronađemo Izgubljeno Svoje Davno Lice kao što ga je Mak Dizdar na lokalitetu stećaka pronašao te iz knjižnice duhovnih prostora pročitao i za nas zapisao sve ove metaforičke biljure iz zbirke Kameni spavač. A njegovo lice ne pripada samo svjetlu, bit će trenutak buđenja i svjesnosti da nismo došli na ovaj svijet samo iz svjetla niti samo iz tame, nego su u nama izmiješani i svjetlo i tama. Kada se ta spoznaja o polarnosti probudi unutar svakog čovjeka, tada počinje buđenje čovječanstva.

Spoznaja samog sebe je spoznavanje koje odmah postaje iskustvo.Mi nismo zli, ali u sebi nosimo potencijal, sklonost da budemo i zli, a time istovremeno nosimo sklonost ka dobrom. Nosimo obje mogućnosti i taj polarizam između svjetla i tame je dualizam. Manihejstvo u prvobitnoj formi je bilo izrazito dualno, da bi u procesu preobražaja postalo polarno. Postojao je jedan princip, carstvo svjetlosti, mir, harmonija, svi su bili okrenuti jedni prema drugima, kao svjetlosna bića zauvijek povezani u zajednici bez konflikta.

I tada se dešava da biće svjetlosti poželi vidjeti svoje vlastito svjetlo, nakon pada svjetlost postaje tama. I počinju podjele jer ništa iz tame ne smije ući u svjetlost. Ljudi počinju graditi zidove između sebe i drugih kako se ne bi miješali, kako bi ostali odvojeni. To je dualizam i tako počinje manihejstvo da bi se razvijalo u polarizam. Jer zlo ne pripada stvaranju. Kako je rekao Steiner, u našoj eri smo inicirani u principu zla, onda pogledamo oko sebe i vidimo laž, iritiranost, neprirodnost, loše misli o drugima. Suprotna slika svjetlosti je tama, ljubavi je strah, strpljenju je tvrdokornost, dok spoznaja nastaje iz iskustva blagosti i radosti. Susresti drugoga, znati njegov jezik, pogledati ga kao biće sebi ravno, napraviti korak, pomaknuti se ka cjelini, bratstvu svih ljudi, to su koraci buđenja.Naučimo budnost staviti na raspolaganje drugima, budimo spremni živjeti bez sticanja blaga jer u konačnici je vjekovna istina da „pusto iza mene sve blago osta.“(Zapis o blagu)

Treći je zakon rezonance kojigovori o čovjeku nove osjećajnosti, izvan svakog zla. On u sebi nosi žarki plamen, njegov će smijeh odzvanjati našim prostranstvima (Slovo o smijehu) kada postane svjestan da je on taj koji bira svoje ropstvo ili svoju slobodu, kada u ogledalupronađe Izgubljeno Svoje Davno Lice(Zapis o jednom zapisu), to jest, prepozna sebe u svojim precima.Tako je Makova vizija čovjeka nove osjećajnosti, koji će doći kada dobri Bog bude zavladao u srcu svakoga od nas, pjesnikov je zavjet (praslavenska riječ vjet – pečat, čvor, znak sklapanja ili zavezivanja ugovora) s našim precima. A tko su oni bili: Iliri, Slaveni, Bogumili, dobri Bošnjani, vitezovi apsolutnog dobra, kameni spavači…, mi to moramo saznati, skinuti prašinu s povijesnih zapisa jer mi smo njihovi potomci, ljudi novog doba, nove osjećajnosti. Zapis o lovu skriva u sebi poruku o kovaču Grubaču koji je ulovio konjanike lovce i njihove pse tragače u kamenorez na stećku te zaštitio nejako lane, brižnu košutu i propetog ljeljena jer više nema opasnosti za njih, okamenjene. Doći će vrijeme suosjećanja za sve živo na zemlji, za čovjeka i životinju i biljku kada se podzemna voda probudi iz dubokog sna na izvoru novog čovječanstva. Odnos svjetla i tame promatra se ne samo simbolično, nego i supstancijalno. U ljudima su prisutni i svjetlost i tama, a čovjek je nosilac rezonance i tako se u njemu može pojačavati rezonanca svjetla i tame. Promatramo likako je u nama kada ulaze određene emocije, a kakva je naša reakcija koja izlazi iz nas, tada razumijemo zakon rezonance.Primjer čovjeka koji u sebi nosi emociju tuge i kada se nađe na mjestu s ljudima koji imaju isti taj osjećaj tuge on može postati još tužniji jer se u njihovim dušama događa jedna rezonanca, prenošenje istog osjećaja. Kada ljudi bivaju u određenom stanju, to se prenosi putem rezonance.UZapisu o nadije primjer beznađa: „A ovo pisa / sužanj koji se ne raduje / Nek budepotonji sužanj / Što izgubio nadu je“

  1. NOVO POLJE STVARNOSTI

„Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu / Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu / Jer je vrijeme blizu.”(Vijenac)su vizionarski stihovi koji nagovještavaju novo doba čovječanstva. Vrijeme je da se zađe u sebe duboko, da se nađe svoj glas, poručuje pjesnik.Zapis o vremenu šalje nam informaciju o davnim precima koji su stekli tisuću imena, a zaboravili svoje ima i od nas traže da se sjetimo tko su oni bili. Izgraditi novo polje stvarnosti crpeći mudra promišljanja naših predaka znači živjeti u suradnji, sjedinjenju i jedinstvu muškog i ženskog principa, osjećati ljubav prema svemu živom, priznati pravo svima na pripadnost našoj zajedničkoj povijesti i prostoru koji smo naselili jer tko je jednom pripadao Bosni i Hercegovini, njegova je pripadnost neupitna, nitko ne može da ga isključi. A ako to netko pokušava učiniti prekrajanjem povijesti, skrivanjem pravih informacija i oblikovanjem lažnih paradigmi koje odgovaraju trenutnim raspodjelama prostora, onemogućava zakon jedinstva, polarnosti i rezonance dovodeći narode u stalne sukobe i zapletenosti koje uvijek vode ka poravnanju. Naše kolektivno polje ima snagu sistema koji funkcionira po pravilima grupne savjesti da nitko ne može biti zanemaren, zaboravljen, izopćen, da se nikome ne može nanijeti nepravda, u protivnom, čitavi narodi plaćaju cijenu pogrešnih postupaka svojih predaka i to se ponavlja kao na Mebijusovoj traci sve dok se ne uspostavi novi poredak unutar sistema. Zato je Makovo pjesničko djelo s porukom naših predaka tako važno za novo vrijeme u kojem se ljudi sve više bude postajući svjesni golemog utega prošlosti koji ih vuče unatrag poput Sizifovog kamena i ne da im ići naprijed, u zdraviju i osjećajniju budućnost.

U kamenu je trag, biljeg, zapis, okamenjeni naš predak čeka vrijeme kada će se čovjek nove osjećajnostiprobuditi iz vjekovnog sna, on je u bezgraničnom i bezvremenskom polju uvijek tu.Pjesnik nam govori njegovim jezikom: „Ti ne znaš da put od tebe do mene / Nije isto što i put / Od mene / do tebe“Shvatam te: Čovjek si u jednom prostoru i vremenu / Što živi tek sada i ovdje / I ne zna za bezgranični / Prostor vremena / U kojem se nalazim prisutan / Od dalekog juče / do dalekog sjutra / Misleći / o tebi „ (Putovi)A ljudi koji žive u ovom vremenu ne vide ga, ne znaju putove, nisu dešifrirali kodove, nisu pročitali poruku. Ono što je suština preokreta u stvaranju novog integriteta duše je prolaženje kroz stanje nemoći, tada u duši ustaje duh i mi ga doživljavamo, to je duh nove osjećajnosti. Bilo da smo vjernik ili ateist, to je nebitno. Steiner to naziva mogućnošću koju dobivamo kao princip inicijacije, prepuštanje nemoći i prolazak kroz stanje nemoći. Osjećanje duboke nemoćivezano jeza naš odnos prema istini jer nju moramo prvo doživjeti. A tada ćemo dobiti spoznaju i shvatiti kako se na osnovu te istine moramo ponašati tako da njegujemo povezanost, a ne da je uništavamo. Pravilno govoriti istinu znači govoriti istinu u odnosu na povezanost s drugima u zajedništvu. Bol je dubok u čovjeku pa bježi od njega jer ne može ostati tu gdje se istina uništava s mnogo istinitih riječi.„Na putu zadanom između zraka i mraka / Na putu tvoga znaka / Sumnjen i / Smušen / Ponovo se vraćam / Duboko / U sebe / Srušen“ (Radimlja, bbbb)Možemo li ostati u svemu tome, da s osjećajem velike nemoći to podijelimo s drugima?!Ne možemo to promijeniti, a pokušavamo ostati i biti prisutni i zato su nam potrebni drugi. U drugima se mi ogledamo i prepoznajemo sebe. Kako se čovjek može osloboditi zla?! Steiner je govorio o budućem manihejstvu, o strujanjima i impulsima koji će dovesti do oslobođenja od zla, putem intenziviranja dobra. To možezapočeti tek u svakom od nas pojedinačno, spasiti i razriješiti se od zla možemo tek u unutarnjosti čovjeka jer se tu događaproces buđenja. Svaki čovjek koji pripada novom razvoju svijesti je upućen u misterij svijeta, u njegovom unutarnjem biću su te stvari pomiješane. Kada se trebamo orjentirati prema dobru, ovaj impuls mora ostati u pozadini. Ne trebamo samo nešto znati, trebamo to što znamo i živjeti. Biti čovjek, human, osjećajan, povezan s drugim bićima, to nije prirodno stanje u kojem smo se rodili, to se mora postići, na tome trebamo raditi čitavog života. U pjesmi Uspavanka pjesnik svom sinu upućuje riječi istine za budućeg čovjeka: „Došao si ovdje / Gdje je najnezahvalnije bilo doći / Ovdje gdje je najluđe bilo stići / Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo naići“

  1. VJEŽBANJE KREATIVNOSTI U NASTAVI KNJIŽEVNOSTI

Umjetnost je sastavni dio općeg obrazovanja svakog obrazovnog sustava, akreativnost je ključni pojam pozitivnih promjena u obrazovanju. Informalno učenje (doživljeno znanje, situacijsko, individualno, učenje u komunikaciji s likovima iz priča, učenje kroz igru), učenje putem otkrića, biblioterapija i druge kreativne terapije razvijaju i jačaju kreativnost. Igre su oduvijek bile sastavni dio odrastanja i primarnog obrazovanja djece, a jedna od najvažnijih stvari za kreativnost je mišljenje da smo kreativni. Na tibetanskom jeziku kreativnost je nešto prirodno. Ljudi su prirodni kada su kreativni što govori da je to duboko u nama i da je dio svakoga od nas. Najosnovnija želja s kojom se dijete rodi je želja da sve zna. Problem obrazovanje je u tome što se više temelji na činjenicama i podacima i koliko god prikupljali informacije, nikada ne možemo znati više od komadića sveukupnog znanja. Obrazovanje na takav način ne uspijeva ispuniti dječju želju za sveznanjem i zato je važno koristiti kreativne metode kako bi se pomoću njih ušlo u izvor sveukupnog znanja. Nastavi književnosti treba prilaziti na kreativan način i rezultati takvog pristupa su učinkovitiji.U nastavi osmišljenoj kako bi podsjetila učenike da imaju vlastite potencijale i kreativnu energiju koju mogu slobodno iskazati, oni na taj način stječu povjerenje u svoju individualnost i uživaju u izražavanju i otkrivanju svijeta oko sebe i u sebi.U 8. razredu osnovne škole na satu književnosti učenici su radili u parovima lektiru Kameni spavači jedan od zadataka bio je kreativno prezentirati svoj doživljajzadanog stiha. Svoja zapažanja su ilustrirali crtežima kako bi razmišljali u slikama i na taj način došli do originalnih ideja. Njihova promišljanja su  vrlo iskrena jer oni uživaju u svojim aktivnostima na satu, s radošću dolaze u školu i samoispunjeni odlaze svojim kućama.

Učenička promišljanja kao primjerrečenog:

  1. „Ni život ni smrt ne pripada meni“ (Radimlja, sunčani Hristos)

„Rođeni smo da razmišljamo, a ne da se brinemo. Mi ne biramo kada ćemo se roditi i kada ćemo umrijeti. Ali zato biramo kako ćemo živjeti.“(Josip i Ivan, 8.b)

  1. „Jer ja sam bil kako vi sada jeste / a vi ćete biti kako sada jesam ja.“

„Naš stih govori da imamo samo jedan život i da trebamo iskoristimo svaki minut jer nikada ne znamo kada će naše srce prestati kucati. Smrti se ne trebamo bojati, ali se čuvajmo do smrti.“(Saša i Luka, 8.b)

  1. Ova ruka kaže ti da staneš / i zamisliš se nad svojim rukama.“

„Ovaj stih objašnjava kako trebamo stati i na trenutak razmisliti o svom životu i svojim greškama. LOŠA RUKA: vrijeđa, straši, muči, udara, ubija.  DOBRA RUKA: pomaže, hrani, miluje, nasmijava, spašava.“(Gabrijel i Ivan, 8.b)

  1. „Samo je moj krik / Čvrsto kao ovaj moj kamen / Postojan i stalan.“

„Pjesnik nam kroz stihove šalje poruku o zemlji koja je uvijek u stalnom kretanju i trajanju. Mi prepoznajemo našu Bosnu i Hercegovinuu kojoj svi rade svoj jadan i uzaludan posao.Vidimo da su ljudi izgubili samopouzdanje i samopoštovanje,nisu više tako čvrsti jer su u strahu od nesavršenosti, mnogi nemaju svoj stav, postali su žrtve vlasti.A tamo u kamenu i stihu spavač s podignutom rukom na stećku nosi poruku da svaki čovjek bude kakav jest i da ima svoju riječ, dasluša svoje srcei bude čvrst kao i ovaj stećak.“(Žana i Dragana, 8.b)

5.„Pa neka otvori oči kto hoće da vidi (…) Jer je vrijeme blizu.“

„Dobro i zlo su kao Raj i Pakao. Tko bira dobro, otvara oči da vidi, otvara uši da čuje, ne treba mač i štit. Tko bira zlo, mačem goni dobroga i tako u krug, zlo i dobro, do spoznaje da svatkomože birati svoj put, bilo dobar ili loš.Neka svaki čovjek otkrije svoj unutarnji glas kako bi mogao razdvojiti dobro i zlo.(Klara i Mia, 8.b)

  1. „Davno ti sam legao / I dugo ti mi je / Ležati“

„Ove stihove napisao je neki mudri starac.“ (Nikolina i Iva, 8.b)

  1. „Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu / Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu / Jer je vrijeme blizu“

„Mi sami gradimo svoj grad – život, koji ima puno uspona i padova, ali mi smo tu da se ponovo ustanemo i ponovo pokušamo ići dalje. Životna škola se uči svaki trenutak, nema reprize, nema jednoličnosti, sve je drugačije, jer život ne zaslužuje monotoniju. Mi se trebamo okrenuti svome jedinstvenom životu.“ (Mia i Iva 8. b)

  1. ZAKLJUČAK

Mak Dizdar je svojom zbirkom Kameni spavač odgovorio na vrlo važno pitanje oko kojeg postoji više ‘istina’, a to je: Tko sam ja?! Koji je moj stvarni identitet?!Svi se mi rodimo u jednom spiralnom krugu i svatko od nas uronjen je vanjskom linijom spirale u energetsko polje u kojem su pohranjene informacije o našem porijeklu, obiteljskom stablu, jeziku, nacionalnosti, kulturi i običajima. Sve što se dogodilo ikada ima utjecaja na nas koji sada živimojer nismo izolirana jedinka, već iza nas stoje generacije naših predaka.Unutarnji dio spirale pripada samo nama kao Arijadnina nit pomoću koje se možemo vratiti u sebstvo, probuditi se, ostati budni i postati odgovorni za cjelokupnost buđenja. Ukoliko dugo spavamo, zaboravljamo da smo dio sistema koji teži potpunosti i kažnjava one koji se o to ogrješe.

Svi mitovi, legende, predanja, narodno epsko, lirsko i epsko-lirsko stvaralaštvonaših naroda kaže: „Kada se konačni račun svede, svatko će dobiti svoje, a prevare i trikovi se dugoročno gledanonikad ne isplate.“(Dahlke, R.)Vrijeme je za BUĐENJE!Lokalitet stećaka je informacijsko morfičko polje koje transgeneracijski povezuje prošlost i budućnost kroz četiri dimenzije. Naučimo čitati iz morfičkog polja stećaka putujući od Slova o čovjeku preko Slova o nebu i Slova o zemlji do Slova o slovu i tu ćemo pronaći odgovor koji je naš stvarni identitet.

No, kako bismo znali čitati iz morfičkog polja, moramo razumjeti teoriju polja. Prema engleskom biologu Rupertu Sheldrakeu[6] svako morfičko polje je energetsko-informacijske prirode i u njemu jesvo znanje i iskustvo o ljudskih bićima, životinjama i cijeloj prirodi koje postoji u Univerzumu. To je nevidljivo kolektivno polje u kojem su pohranjene informacije za oblike, organizaciju i razvoj ponašanja živih organizama, a ono se nalazi u samim organizmima i proširuje se i van njih. Ono u svojoj strukturi ima i kumulativnu memoriju koja se bazira na onome što se događalo našoj vrsti u prošlosti.Morfičko  polje sudjeluje u oblikovanju živih bića i obrnuto.Ono u sebi sadrži kolektivnu instinktivnu memoriju koja se prenosi kroz specifičnu kulturu određene skupine, kroz folkor, običaje, mitove, tetovaže i dr. Na taj  način prošlost postaje sadašnjostkroz morfičku rezonancu s precima koji su te rituale obavljali u prošlosti.Morfička rezonanca je izravna veza između prostora i vremena. Svaka vrsta posjeduje kolektivno pamćenje koje se aktivira kroz morfičku rezonancu u polju.

Morfičko polje kao izvor svih znanja i iskustava, sadrži sve što je ikad naša duša mislila, osjećala, rekla, doživjela i učinila na svom putovanju kroz život.To su u energetskom smislu mjesta gdje svaka duša ima svoj ZAPIS.Pristupanjem određenom zapisu možemo spoznati tajne naših predaka. Mak Dizdar je napisao mnogo stihova koji u svom nazivu i pjesničkom tkanju imaju zapis. To su zapisi:o otkrivanju, lovu, izvoru, vremenu, rijeci, petorici, prijestolju, odlasku, vitezu, nespini, štitu, časti, nadi, blagu, očima, zemlji i jednom zapisu.Pomoću paleopsihološkog ključa možemo čitati prošlost naših predaka koji su ostavili svoj zapis i na kamenu i u kolektivnom polju, zahvaljujući pjesniku koji je s njima ušao u morfičku rezonanciju. A najvažniji od svih zapisa je Zapis o zemlji Illyrici, Bosnam, Jani Pannoni Quinque, Elegarium Liber (El. VI)koji nam otkriva naše pretke Ilire – Slavene kao jedan narod, niotkuda nedoseljen, već izvorni na svom bosanskom prijestolju.Često se događalo da su pobjednici raznih ratova pisali i mijenjali povijesne događaje, zaboravljajući da arhaični poredak koji ostane neosvijetljen ima snagu.„Stečeno na tuđi račun otplaćuje se sopstvenim gubicima.“ (Hellinger,B.)Dok ne osvijetlimo našu povijest i ne otkrijemo sve skrivene i prekrojene činjenice, zakon transgeneracijskog prijenosa će naše potomke tjerati da otplaćuju dugove svojih predaka. Kako se to može zaustaviti otkrivaju stihovi Kamenog spavača, potrebna je otplata dugova naših predaka koji su prekrojili istinu, ali ne kažnjavanjem, već uspostavljanjem novog poretka, sjedinjenjem s ljubavlju, priznanjem svih žrtava i poštovanjem svakog člana roda. Jer savjest roda nikada ne spava i najdrevnija je instanca koja štiti integritet svih rodova.Pomno iščitajmo Poruku u mramorje prispjelom koja kaže da povratka više nema jer će svatko od nas ostati (u)klet sve dok ne shvati „da mrtvaci mnogi sahranjeni još nisu (…) da i mrtvaci u smrti od davnina nejednaki su“. U Zapisu o nespini pjesnik govori o proganjajućim mislima koje nikad ne spavaju, uvijek bodu po svunoć, povazdan, ne plaču nit se smiju, ne vide se i ne glasaju, za jednu riječ dobru u srce bodu. „Ej ej ej / Ašte su bodci budni / Ni nespine klete ne spiju.“Jer tko ne može spavati, nešto ga muči, bode, vreba, odvodi u tamu. Je li odgovor u Zapisu o štitu koji treba nositi ili odbaciti, vjekovna je dilema kako se zaštititi i da li su naši preci nestali jer ih je oružje tištilo. Potrebna je mudrost i vještina da se nitko ne zaboravi u Zapisu o časti.Putovanje kroz Makove zapise završava se stihovima: „Vidim da se divim / Divim se kad vidim“(Zapis o očima)koji nosi poruku da svatko od nas svojim mislima stvara svoj vidik. Neka naše misli budu u rezonanci sa stihovima iz Kamenog spavača, opažajmo samo ono s čime smo u suglasju, neka naš svijet postane naše ogledalo.

Stvarajmo novu rezonancu koja živi od suradnje i sjedinjenja s drugim bićima u ovom svijetu polarnosti i budimo spremni na doba nove osjećajnosti  „jer je vrijeme blizu.“ 

  • LITERATURA
  1. Csikszentmihalyi, M. (2006). FLOW – Očaravajuća obuzetost. Jastrebarsko: Naklada Slap
  2. Dahlke, R. (2015). Zakoni sudbine. Beograd: Laguna
  3. Dizdar, M. (1997). Kameni spavač. Sarajevo: Ljiljan
  4. Hellinger, B. (2014). Priznati ono što jeste. Beograd: Laguna
  5. Lešić, Z., Osmanagić Kapidžić, H., Bakaršić Katnić, M., Kulenović, T. (2006). SUVREMENA TUMAČENJA KNJIŽEVNOSTI. Sarajevo: Sarajevo Publishing
  6. Steiner, R. knjige http://brunetolatini.blogspot.com/2014/06/steinerove-knjige
  7. Matić, V. (2010). Detinjstvo naroda. Beograd: SG. Narodna biblioteka Srbije
  8. Škrbina, D. (2013). ART TERAPIJA I KREATIVNOST. Zagreb: VEBLE comerce

[1]Matić, Vojin, srbijanski psihoanalitičar, tvorac paleopsihologije kao metode koja koristi psihoanalizu u tumačenju kulture, mita i religije arhaičnog čovjeka

[2]Dahlke, Ruediger, Zakoni sudbine, njemački psihoterapeut i pisac knjiga o psihosomatskoj medicini

[3]Hellinger, Bert, njemački psihoterapeut i tvorac sistemskih konstelacija

[4] Steiner, Rudolf, austrijski filozof i utemeljitelj antropozofije

[5] Dahlke, Ruediger, Zakoni sudbine

[6] Sheldrake, Rupert, britanski biolog, tvorac pojma morfogenetsko polje

1,273 replies on “Paleopsihološko čitanje Kamenog spavača

  1. I get pleasure from, lead to I discovered exactly
    what I used to be taking a look for. You’ve ended my four day long hunt!
    God Bless you man. Have a nice day. Bye

    Like

  2. Howdy I am so happy I found your webpage, I really found you by error,
    while I was researching on Yahoo for something else, Nonetheless I am here now and would just like
    to say thank you for a marvelous post and a all round exciting blog (I
    also love the theme/design), I don’t have time to go through
    it all at the minute but I have saved it and also added in your
    RSS feeds, so when I have time I will be
    back to read a great deal more, Please do keep up the superb work.

    Like

  3. Asking questions are in fact pleasant thing if
    you are not understanding something entirely, except
    this post provides good understanding yet.

    Like

  4. I got this site from my buddy who shared with me on the topic of this web page and now this time I am
    visiting this website and reading very informative articles at this place.

    Like

  5. Can I simply just say what a comfort to find someone that
    really knows what they are discussing over the internet.
    You certainly realize how to bring an issue to
    light and make it important. More and more people need to look at this and understand this
    side of the story. I was surprised that you aren’t more popular given that you most certainly have the
    gift.

    Like

  6. Great items from you, man. I have keep in mind your stuff prior to and you are just extremely great.
    I really like what you have obtained here, certainly like
    what you’re stating and the best way by which you say it.
    You are making it enjoyable and you continue to take care of to keep it smart.
    I can not wait to read much more from you. This is actually a tremendous website.

    Like

  7. Wow, fantastic blog layout! How long have you been blogging for?

    you made blogging look easy. The overall look of your website is excellent, as well as the content!

    Like

  8. Hello! I could have sworn I’ve visited this site before but after browsing through
    some of the posts I realized it’s new to me. Anyhow, I’m certainly happy I came across it and I’ll be book-marking it and checking
    back frequently!

    Like

  9. I got this website from my pal who shared with me about this web page and at the moment this time I am visiting this web page
    and reading very informative articles at this place.

    Like

  10. Nice post. I used to be checking constantly this blog and I’m inspired!
    Extremely helpful info specially the remaining section 🙂 I take care of such
    info much. I used to be seeking this particular info for
    a very lengthy time. Thank you and best of luck.

    Like

  11. The core of your writing whilst sounding agreeable initially, did not sit well with me after some time. Someplace throughout the sentences you actually were able to make me a believer but only for a very short while. I still have got a problem with your jumps in logic and you would do well to help fill in those breaks. In the event you actually can accomplish that, I would undoubtedly end up being fascinated.

    Like

  12. Wow that was strange. I just wrote an extremely long comment but after I clicked submit my comment didn’t appear. Grrrr… well I’m not writing all that over again. Anyway, just wanted to say superb blog!

    Like

Leave a comment